Svako platno je emotivna kartografija.
Crtam granicu između kaosa i reda — prag gdje se razum susreće s ludilom, gdje osjećaj postaje oblik. Moj rad nije ilustracija; to je iskopavanje. Svaka površina čuva zapis svijesti: napetu, transcendentnu, liminalnu, paradoksalnu.
Dualnost u središtu moje prakse nije tema koju ilustriram izvana. To je stanje koje slikam iznutra — ista nestabilnost koja nas čini ljudima, prikazana u pigmentu i ljusci.
Prikupiti ovo djelo znači držati kartu tog unutarnjeg teritorija - ne ukras, već dokumentaciju.